Znanost i dokazi iza terapije

Terapija crvenim i infracrvenim svjetlom temelji se na više od jednog stoljeća znanstvenog razvoja. Još 1903. godine, danski liječnik Niels Ryberg Finsen dobio je Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu za korištenje koncentrirane svjetlosti u liječenju kožnih bolesti, uključujući lupus vulgaris.

Bio je prvi koji je znanstveno potvrdio da svjetlost ima stvaran terapeutski učinak na ljudsko tkivo, čime je postavio temelje modernoj svjetlosnoj terapiji.

Nekoliko desetljeća kasnije, NASA je tijekom 1990-ih razvila LED uređaje koji emitiraju svjetlost valnih duljina 660 nm i 850 nm, kako bi ubrzali zacjeljivanje rana i spriječili gubitak mišićne mase kod astronauta.

U uvjetima mikrogravitacije, gdje prirodni oporavak tijela usporava, pokazalo se da crveno i infracrveno svjetlo potiču staničnu regeneraciju, poboljšavaju protok krvi i ubrzavaju proliferaciju stanica. Ovi rezultati brzo su prepoznati i u civilnoj medicini te preneseni u kliničku i estetsku praksu na Zemlji.

Paralelno s tim, dr. Tiina Karu, biofizičarka iz Rusije, definirala je temeljni biološki mehanizam svjetlosne terapije koji danas nazivamo fotobiomodulacija.

U svojim istraživanjima dokazala je da crveno i infracrveno svjetlo stimuliraju aktivnost enzima citokrom c oksidaza u mitohondrijima, što rezultira povećanom proizvodnjom ATP-a, odnosno stanične energije. Time se potiče regeneracija, smanjuje upala i ubrzava zacjeljivanje bez potrebe za lijekovima.

Od početka 2000-ih, terapija svjetlom sve se više koristi u raznim granama medicine i zdravstva:

  • u fizioterapiji za tretiranje bolova, upala i sportskih ozljeda

  • u neurologiji za podršku kod depresije i traumatskih ozljeda mozga

  • u estetskoj medicini za stimulaciju kolagena, zatezanje kože i regeneraciju tkiva

  • u dermatologiji i kirurgiji za zacjeljivanje rana, opekotina i dijabetičkih ulkusa

Brojne kliničke studije potvrđuju učinkovitost ovih terapija u poboljšanju mikrocirkulacije, poticanju stanične obnove i smanjenju boli – bez poznatih nuspojava.

Uređaji poput Lumiora pojasa danas koriste sve te znanstvene uvide. Kombinacijom preciznih valnih duljina (630 nm, 660 nm i 850 nm) i napredne “3 chips in one LED” tehnologije omogućuju dubinsko prodiranje svjetlosti u različite slojeve tkiva – od kože, preko mišića, do živčanih struktura. Time se postiže visoka terapijska učinkovitost u praktičnom, kućnom formatu, bez potrebe za kliničkom infrastrukturom.